Gradski stadion u Koprivnici ima samo jednu tribinu, a Boysi su na nju mogli ući tek nakon dva detaljna pregleda. No, ni tamo nisu mogli biti koncentrirani na utakmicu i bodrenje kluba. Policija ih je tijekom utakmice odlučila na tribini podvrgnuti testiranju na alkohol i droge.
Uz nogomet se najčešće povezuju dvije izreke: da je najvažnija sporedna stvar na svijetu i da je igra sa 11 igrača u svakoj momčadi, u kojoj uvijek pobjeđuje Njemačka. No, nova i najbitnija izreka jest da je nogomet najvažnija stvar na svijetu u kojoj pobjeđuju samo sponzori i političari. Nevjerojatni iznosi koji u nogomet ulaze kroz plaćanje TV prava i oglašavanje sponzora okrenuli su najpopularniji sport na svijetu za 180 stupnjeva: pretvorili ga u veliki biznis, a samim time i promijenili odnos nogometa i politike.
Moderni nogomet učinio je to da pojedini klubovi postaju velika poduzeća. Nogomet je time i za same igrače prestao biti igra i zabava te postao posao koji traži dugačku i napornu pripremu s punim radnim vremenom, ali s kratkim radnim vijekom. Sve je to već prije nekoliko godina primijetio sociolog Srđan Vrcan u svojoj knjizi "Nogomet - politika - nasilje".
Ono što je moderni nogomet po novome počeo ignorirati i što gura dalje od sebe jesu oni zbog kojih se lopta "natjerava". U većini europskih zemalja pripadnici navijačkih skupina ocijenjeni su gotovo kao neka vrst državnih neprijatelja, a slično razmišljanje često je prisutno i u Hrvatskoj. Navijačke grupe do jučer su bile 12. igrač kluba, a sada kao da su postale njegov suparnik. Navijači organizirani u grupu su, naravno, buntovnici koji su uvijek, podsjeća sociolog Dražen Lalić, oponirali službenoj kulturi, tvoreći zasebnu, vlastitu.
Međutim, sada je njihov način ponašanja postao neprihvatljiv za sponzore i vlasnike velikih TV kuća koji zbog većih navijačkih izgreda gube golem novac za koji su mislili da je bio uložen u sigurno.
Neprihvatljiva skandiranja navijača na tribinama, transparenti s buntovnim porukama ili sukobi prekidaju začarani krug novca koji se okreće na stadionu.
Ivan Šagud (24), predsjednik Udruge navijača Dinama, za kojeg uvaženi kolega Tomislav Židak inače kaže da bi ga najradije posvojio, vrlo ozbiljno shvaća sukob interesa između pripadnika navijačkih skupina i predstavnika financijera kluba.
- Pod pritiskom financijskih interesa klubova pripadnici navijačkih skupina gube svoj identitet, a njih zamjenjuju turisti koji ne pitaju za cijenu. Taj proces je stalno u rastu, a uočljiv je na primjeru cijele Europe gdje se zabranjuje unos transparenata, barjaka ili razglasa, dakle svega onoga što neku tribinu čini autentičnom. Najbolji primjer za to je Engleska gdje su navijačke skupine, koje su imale veliku tradiciju, zamijenili ruski i kineski turisti koji time što ne pitaju za cijenu ulaznice uništavaju supkulturnu tradiciju po kojoj je Engleska bila poznata - objašnjava Šagud.
Zbog toga polako dolazi do odumiranja organiziranih navijačkih skupina. - Konkretno, njihov stil navijanja, stajanje na utakmicama i pjevanje svih 90 minuta uz mahanje zastavama na navijačkoj tribini, na čijim su ogradama zavezani transparenti, sada je neprihvatljiv. Brani se scenografija, a time se uništava atmosfera koja je prepoznatljiva za te stadione - dodao je Šagud.
U Hrvatskoj opstanak navijačke supkulture nije ni blizu toliko ugrožen koliko u zapadnim zemljama gdje su se represivnim metodama čak i ugasile navijačke grupe s tradicijom.
- U Grčkoj se gase udruge navijača, u Italiji se nekima zabranjuje rad, a u Njemačkoj neki klubovi svojim navijačkim grupama zabranjuju djelovanje na tribini - opisao je Šagud situaciju u Europi.
Glavni argument državnih aparata u borbi protiv organiziranih navijačkih skupina su neredi i tučnjave. Sociolog Lalić smatra da ti izgredi nisu opasnost kakvom je se opisuje, nego je više riječ o nasilju sa simboličnom namjerom. - Cilj svakog pripadnika navijačke skupine jest poniziti protivničkog navijača. Uzeti šal i dati mu pljusku, to je cilj nekoga tko nema namjeru nikoga fizički likvidirati - objasnio je Lalić.
Navijački sukobi događaju se, jasno, zbog rivalstva. Dragomir Javor iz riječke Armade smatra da to rivalstvo mora postojati jer bi bez njega "stadioni bili crkve". I Ivan Šagud smatra da suparništva mora biti jer ono određene utakmice čini derbijima i spektaklima.
- Rivalstvo će uvijek postojati, ali mora ostati u onim granicama koje dopušta navijački kodeks kako se ne bi dogodile tragedije i uništila navijačka čast - naglašava Šagud. A navijači kojima je čast kluba, grada ili države iznad svega, ne mogu biti baš ološ s ulice, kako ih mnogi nazivaju.
- Populacija u navijačkim redovima je raznolika. Osim višegeneracijske raznolikosti, u našim redovima ima ljudi raznih profila, od lučkih radnika do pravnika i liječnika.
Tijekom tjedna, kada nema nogometa, svi žive svoj život, a vikendom, kada se odlazi na utakmice najdražeg kluba, postajemo jedna obitelj - objasnio je Javor iz Armade.
Prema Šagudovim riječima, i među BBB-ima ima navijača različitih osobnih profila. Ima onih koji žive na rubu egzistencije, ali i onih koji imaju stipendije fakulteta na kojima su među vodećim studentima po ocjenama.
Unatoč novonastalim uvjetima, hrvatski su navijači danas organizirani kao nikada prije. I u BBB-ima i u Armadi tvrde da se prije navijački život odvijao stihijski, postojali su samo vođe čija je riječ bila zadnja. Danas u navijačkim grupama postoji organizirana hijerarhija u kojoj sudjeluje više ljudi. Dražen Lalić, međutim, upozorava da je upravo ta činjenica razlog više da navijačke skupine budu neprihvaćene u modernom nogometu.
- U nogometu je, uz globalizaciju, došlo i do njegove europeizacije. To znači da, prema uzoru na EU, nogometni klubovi ne žele ništa što se ne može lako kontrolirati - objasnio je Lalić te dodao da je jedan od načina tog kontroliranja i Zakon o navijačima. Lalić taj zakon naziva dominantno represivnim jer za cilj ima samo kontrolu i izdavanje naredbi, a ne i prevenciju.
Predsjednik Udruge navijača Dinama slaže se da Zakon o navijačima mora postojati, ali ne ovakav kakav je na snazi. - Zakon je protuustavan. Organizirane navijače se kategorizira kao najopasnije ljude u državi. Represivnim mjerama tjera ih se sa stadiona. Oni više ne osjećaju gušt odlaska na utakmicu, nego strah da će nastradati zbog želje za navijanjem - objasnio je Šagud.
Slično misle i u Armadi: - Zakon o navijačima stavio je same navijače na razinu najvećeg problema u državi. Natjerao je navijačke skupine da se prilagode i ojačaju iznutra - ustvrdio je Javor, dodajući da prave navijače nikakav zakon ne može uništiti, naprotiv.
Dražen Lalić smatra da u Hrvatskoj, za razliku od Europe, navijači u klupskom nogometu ipak nisu u tolikoj opasnosti. Razlog je mizerna kvaliteta našeg klupskog nogometa zbog koje ga toliko ne prati vrlo razvijeni biznis. S njim se slaže i Dragomir Javor. - U hrvatskom nogometu nema nikakvog biznisa, stvar je samo u tome kako se tko zna snaći. Većinom je riječ o političkom snalaženju, a nešto manje o ekonomskom. Potpuna komercijalizacija nogometa realno se, barem zasad, u Hrvatskoj ne može dogoditi jer nema osnovnih uvjeta - istaknuo je vođa Armade.
No, kad je riječ o hrvatskoj reprezentaciji, pojam nogometnog navijača se gubi. Naša je reprezentacija iznimno uspješna, Vlatko Marković od sponzora dobiva velik novac, čime se obvezuje i na usluge. Jedna od usluga su i ulaznice za najvažnije utakmice "vatrenih". Većinu tih ulaznica dobit će sponzori, a navijačima ostaju mrvice.
- Mnogi moji prijatelji, koji su direktori nekih tvrtki ili biznismeni, dolaze do ulaznica za utakmice na Wembleyju ili na Svjetskom i Europskom prvenstvu. Oni se tada oblače u boje reprezentacije i dolazi do karnevalizacije nogometa jer se maskiraju u ono što nisu, predstavljaju navijače, iako to nisu - priča Lalić.
Te ljude na utakmicama u Austriji ili Švicarskoj policija neće tri puta legitimirati ili snimati kamerom. Oni će biti prihvaćeni, organizatori na sigurnost neće morati trošiti velik dio proračuna, a navijači koji su reprezentaciju pratili u dalekoj Estoniji ili maloj Andori utakmice će sada gledati na malim ekranima.
- Rješenje tog problema jest da se navijačima podijeli adekvatan broj ulaznica koji zaslužuju. Jer, vjernost navijača na svim utakmicama reprezentacije i emocije kojima se te utakmice prati uvijek moraju biti ispred sponzora i novca - misli Šagud.
Hrvatski navijači, unatoč svim novonastalim uvjetima, i dalje se bore navijački i ne žele im se prilagoditi. Organiziranim navijanjem na navijačkoj tribini pokazuju da su oni ti zbog kojih se nogomet igra i zbog kojih je postao spektakl. Jer, ako se nogomet u budućnosti zaista počne igrati isključivo radi novca, stadioni će po atmosferi početi sličiti dvoranama u kojima se igra američki NBA.
Tada će svi žaliti za navijačkom pjesmom, maestralnim "You'll never walk alone" Liverpoolovih navijača ili gromoglasnim "I u nebo s njim" Dinamova sjevera. Sponzori koji su odlučili toliko uložiti u nogomet, trebali bi, napokon, znati nešto o toj igri čija se pravila često zgodno mogu primijeniti i na druge važne stvari na svijetu. Nije važno samo zabiti gol. Treba znati i stati na loptu, a ponekad je treba znati i pravilno dodati suigraču.
Što se može naučiti u navijačkoj skupini?
Poznati hrvatski sociolog i bivši pripadnik jezgre Torcide, Dražen Lalić, navijače opisuje kao pripadnike skupine koji daju do znanja da navijaju za određeni klub.
- Navijači se dijele na tri sloja: gledatelje, članove grupe i jezgru grupe. Gledatelji na utakmice idu gledati nogomet, drugi sloj pripada navijačkoj skupini, ali nije član jezgre koja sve radi, a jezgra grupe je najvažnija. Kada vidimo koliko se odriču za dobrobit grupe, to su zapravo profesionalci - objasnio je Lalić.
Sociolog ističe i neke prednosti koje se razvijaju životom u navijačkoj grupi, koje čak i nemaju veze s nogometom. Među članovima grupe postoji pozitivna solidarnost, nauče se sami snalaziti i stječu iskustva koja su zapravo neprocjenjiva za daljnji život. Među navijačima nastaju nevjerojatna prijateljstva koja se zatim manifestiraju i u brojnim humanitarnim akcijama.
Kako se provodi Zakon o navijačima
Zakon o navijačima ekspresno je izglasan u srpnju 2003. godine nakon nereda na finalu EP-a u vaterpolu u Kranju. Ivica Porubić, voditelj Odsjeka za sprečavanje nereda na sportskim terenima MUP-a, tvrdi da je taj zakon smanjio broj nereda na stadionima.
- Zakon se provodi, ali i dalje ima nekih problema u provođenju. Jedan od njih je problem sportskih objekata koji nisu u skladu s Uefinim propisima. Problem je i to što na tim objektima nema kontinuiranog videonadzora - izjavio je Porubić koji smatra da će obnavljanjem stadiona doći i do smanjenja broja pripadnika policije na utakmicama.
Zakonom je zabranjen i odlazak na utakmice brojnim navijačima. Ukupno 316 osoba u Hrvatskoj ima zabranu odlaska na utakmice. U srpnju 2006. godine zakon je izmijenjen i dopunjen, čime je omogućeno policijama drugih zemalja da zatraže i dobiju popis evidentiranih izgrednika na stadionima kako bi im se, primjerice, zabranio ulazak u državu. - Ne bi me čudilo da uskoro stadioni budu bez gostujućih navijača. No stadioni će ipak biti puni, klubovi će zaraditi željeni novac, ali nestat će sve ono zbog čega se nogomet igra - previđa Ivan Šagud.
Izvor: Jutarnji list 08.03.2008.
Auto: Sanjin Španović